Na pochetku...
Na pochetku....Valjda bih trebala da se predstavim...Tako su me bar uchili...
Ko sam ja?
Ja sam jedna petnaestogodisnjakinja potpuno zaludjena ruzicastom bojom, muzikom, poljupcima, drushtvom... Bar na prvi pogled... Uvijek nasmijana, chesto sebichna, mnogo tvrdoglava, i kazu, strashno razmazena? Koliko je sve to istina, sami cete prosuditi kroz postove... Omiljeni pjesnik mi je Pablo Neruda. Postacu njegove pjesme, vjerovatno cesto.
Zaljubljena do ushiju... Mnogo...Pretpostavljam da je to razlog ovom urezanom osmijehu, koji ne silazi sa mog lica vec mjesecima... On je uzrok svemu tome... I hvala mu.
Kazu da se prva ljubav uvijek pamti, da je to jedina iskrena ljubav u zivotu, ali da na kraju uvijek zaboli. Vjerujem da ce biti tako, ne zelim se zavaravati onim ''...sretno do kraja zivota'', jer mislim da sam te bajke davno prerasla. Ali uzivam u trenutnom statusu ''sretne'' i ako nishta, bar bi voljela da potraje shto duze. A kada ta idila prestane, uvjerena sam da cu uz svoje prijatelje moci prebroditi sve.
Moji prijatelji... Najbitniji dio mog zivota, pa vjerujem da su zasluzili ''udio'' u ovom postu.
*Osoba bez koje ne bih mogla zamisliti svoj zivot, koja me poznaje bolje od same sebe, koja je bila uz mene u najtezim trenucima i kojoj povjeravam najstroze tajne i od koje dobijam iskrene savjete je moja najbolja prijateljica...Renata... Zasluzna za vecinu lijepih stvari koje mi se deshavaju u zivotu! Hvala joj...
*Osoba kojoj zavidim na samopouzdanju, odluchnoscu i uvijek savrshenom stavu je Natasha. Dobra prijateljica sa cestim promjenama raspolozenja. He he. Ali uvijek spremna pomoci i zbog toga sam joj mnogo zahvalna. Vjerovatno cesto nisam bila fer prema ovoj djevojci, ali vjerujem da me razumije.
*Osoba od koje uvijek dobijem ''musku'' stranu i koju uvijek mogu pitati za stajaliste sa muskog gledista je moj najbolji prijatelj Dejan. ''Nedefinisan,nezreo,previse svjestan svoje ljepote'' rekli bi mnogi, ali iskljucivo oni koji ga ne poznaju dobro. A oni rijetki (medju kojima sam i ja) koji ga dobro poznaju, shvataju koliko je on osjecajan, pazljiv i dobronamjeran. A sve ovo gore navedeno samo je maska koja ga dobro pokriva.
*A osoba za koju sam rekla da je zasluzna za moj osmijeh je Slobodan. Moj momak. Slichno kao i Dejan, na prvi pogled grub, bezosjecajan, osoba koja uvijek mora biti u sredishtu paznje, a onda poslije, sasvim drugo. Pisacu o njemu jos mnogo.
Ove osobe su samo ''top nekoliko'' u mom zivotu (a od kojih bi iskljucivo izdvojila Renatu kao NAJVAZNIJU), a moj zivot chini josh mnogo toga. I o svemu tome pisacu, obecavam, sto cesce uspijem. Jer, ne znam da li sam spomenula, odgovornost mi nije neka jacha strana, tako da nije mi za vjerovati da cu ispuniti svako obecanje. Jedna od mnogobrojnih mana.
Dovoljno o meni. Hvala svima koji su zaustavili svoj zivot na par trenutaka i ushli u moj. Nadam se da ce vam se sledeci postovi dopasti.
Unaprijed zahvaljujem na svim kritikama, prihvatam sve. I loshe i dobre, samo neka su iskrene!